Čestice

Čestice su nepromjenjive riječi koje služe za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnoga sadržaja. Česticama se iskazuje govornikovo stajalište o onome o čemu se govori; upotrebljavaju se u oblikovanju neke tvrdnje, npr. Evo, ispričat ću ti što mi se dogodilo. Da, tako je. Ne, nije tako. Je li tako?

Najčešće su čestice bar, baš, čak, da, evo, eto, eno, kao, li, ma, ne, zar.

Čestica li piše se odvojeno od oblika glagola biti:

NE	DA
Jeli to zaista istina?	Je li to zaista istina?
Pitao se jeli mu se javila.	Pitao se je li mu se javila.

Umjesto rečenice uvedene skupinom da li treba upotrijebiti rečenice u kojima se glagolski predikat ili glagolski dio imenskoga predikata premeće na prvo mjesto, a za njim slijedi čestica li.

Često se griješi tako da se pravilo razumijeva kao da skupinu da li treba samo zamijeniti skupinom je li. Međutim, nepravilno je i: Je li ga vidiš?, Je li možeš doći?

NE	DA
Da li ga vidiš?, Je li ga vidiš?	Vidiš li ga?
Da li možeš doći?, Je li možeš doći?	Možeš li doći?

Ako se u izjavnoj rečenici pojavljuju glagolske zanaglasnice sam, si, je, smo, ste, su, ću, ćeš, će..., u upitnoj se rečenici pojavljuje puni oblik glagola biti ili htjeti i čestica li.

izjavna rečenica	upitna preoblika
Tužan si.	Jesi li tužan?
Radit će cijelu noć.	Hoće li raditi cijelu noć?

Čestica kojom se izriče usporedba u hrvatskome standardnom jeziku glasi kao, a ne ko. Nije pravilno On je brz ko vjetar., nego je pravilno On je brz kao vjetar.

Čestica ne i glagol dvije su riječi, pa se piše: ne bismo, ne daj, ne zna, ne žele. Međutim, jedna su riječ ovi glagolski oblici:

nemoj, nemojmo, nemojte

nemam, nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju

neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće.

« Usklici