Slog i rastavljanje riječi na slogove

Slog je najmanja izgovorna jedinica koju čine jedan samoglasnik (samoglasnik uključuje i slogotvorni r) i jedan ili više suglasnika. Svaka se riječ sastoji od jednoga sloga (kat, brijeg) ili više slogova (maj-ka, čet-vr-tak). Rastavljanje riječi na slogove važno je pri rastavljanju riječi na kraju retka.

PAZI

Riječi se rastavljaju na kraju retka prema sljedećim pravilima:

1. Jednosložne se riječi ne rastavljaju. Nepravilno je: cvi-jet, ka-t, pr- st, st-ol, svi-jet, v-rt, a pravilno je cvijet, kat, prst, stol, svijet, vrt.

2. Dvosložne i višesložne riječi mogu se rastaviti na kraju retka vodeći računa o granicama sloga: cvije-će, bit-ka, ka-pa, ocije-niti, tra-va.

3. Nije pravilno rastavljati riječi tako da u jednome retku ostane jedno slovo, čak ni na granici sloga: d-olaziti, i-pak, o-cijeniti, o-kolo, s-tolar.

4. Slova , lj i nj nikad se ne rastavljaju. Nije pravilno: ud-žbenik, zal-jubiti se, a pravilno je udž-benik, za-ljubiti se.

5. Nikad se ne rastavljaju ije ili je koji su odraz jata. Nije pravilno: bi-jel, cvi-jet, cvj-etić, ri-ječ, pobj-eđivati, sni-jeg, a pravilno je bijel, cvijet, cvje-tić, riječ, pobje-đivati, snijeg.