Podjela glasova

Glasovi se dijele s obzirom na različite kriterije. S obzirom na slobodu prolaska zračne struje dijele se na samoglasnike (otvornike ili vokale) ( a, e, i, o, u) i suglasnike (zatvornike ili konsonante) ( b, c, č, ć, d,, đ, f, g, h, j, k, l, lj, m, n, nj, p, r, s, š, t, v, z, ž). U nekim se priručnicima među samoglasnicima navodi i dvoglasnik ie. Međutim, u hrvatskome standardnom jeziku izgovor je dugoga odraza jata jednosložan, većina govornika hrvatskoga jezika izgovaraju dugo je, a dvoglasnički se izgovor može naći samo u nekim hrvatskim dijalektima. U nekim se priručnicima razlikuju samoglasnici i otvornici. Otvornici su glasovi kod kojih je slobodan prolaz zračne struje ( a, e, i, o, u), a samoglasnici nosioci sloga (svi otvornici i slogotvorni r). U daljnjemu tekstu u oba značenja upotrebljavamo naziv samoglasnici, a ako je to potrebno, naglašujemo da se on odnosi i na slogotvorni r. Također se u nekim priručnicima razlikuju zatvornici i suglasnici, i to tako da su zatvornici glasovi pri tvorbi kojih dolazi do veće ili manje zapreke prolasku zračne struje, a suglasnici glasovi koji nisu nosioci sloga. U hrvatskome jeziku suglasnici su svi zatvornici, a zatvornici svi suglasnici, pa ćemo u daljnjemu tekstu upotrebljavati samo naziv suglasnici.

Glasovi se s obzirom na prolazak zračne struje dijela na samoglasnike i suglasnike.

glasovi

samoglasnici

slobodan prolazak zračne struje

suglasnici

zapreka prolasku zračne struje

a, e, i, o, u, (u nekim priručnicima ie)

b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, j, k, l, lj, m, n, nj, p, r, s, š, t, v, z, ž

Samoglasnici se s obzirom na položaj jezika u usnoj šupljini dijele na visoke, srednje i niske te na prednje, srednje i stražnje.


Naziv samoglasnik upotrebljava se u dvama značenjima: da bi se označio glas pri tvorbi kojega ne dolazi do zapreke prolasku zračne struje te da bi se označio glas koji je nosilac sloga. U prvome se značenju upotrebljava i hrvatski naziv otvornik, a u prvome i drugome i internacionalizam vokal. Na prvi se pogled može činiti da razlikovanje samoglasnika i otvornika (tim se nazivima daje prednost pred internacionalizmom vokal) može biti dobro te razriješiti spomenutu višeznačnost naziva samoglasnik. Međutim, prednost ipak treba dati nazivu samoglasnik jer se navedena razlika ne upotrebljava dosljedno te se i u drugim jezicima u oba značenja upotrebljava isti naziv (primjerice vowel u engleskome). Ako je to potrebno, treba naglasiti da nosilac sloga može biti i slogotvorni r. Naziv otvornik ne upotrebljava se u svezama u kojima je riječ o glasu pri tvorbi kojega ne dolazi do zapreke prolasku zračne struje, pa su prihvaćeni nazivi zatvoreni samoglasnik , poluzatvoreni samoglasnik , poluotvoreni samoglasnik , otvoreni samoglasnik . Stoga naziv samoglasnik u jezikoslovnome nazivlju ima dva spomenuta značenja.

Naziv suglasnik upotrebljava se u dvama značenjima: da bi se označio glas pri tvorbi kojega dolazi do veće ili manje zapreke prolasku zračne struje te da bi se označio glas koji nije nosilac sloga. U prvome se značenju upotrebljava i hrvatski naziv zatvornik, a u prvome i drugome i internacionalizam konsonant. Na prvi se pogled može činiti da razlikovanje suglasnika i zatvornika (tim se nazivima daje prednost pred internacionalizmom konsonant) može biti dobro te razriješiti spomenutu višeznačnost naziva suglasnik. Međutim, naziv zatvornik ne upotrebljava se ni u jednoj svezi u kojoj je riječ o glasu pri tvorbi kojega dolazi do veće ili manje zapreke prolasku zračne struje, pa su prihvaćeni nazivi zvučni suglasnik , bezvučni suglasnik , ispadanje/gubljenje suglasnika , jednačenje suglasnika itd. Stoga se prednost i u tome značenju daje nazivu suglasnik, koji tako u jezikoslovnome nazivlju ima dva spomenuta značenja. I u drugim se jezicima za oba značenja upotrebljava isti naziv (primjerice consonant u engleskome).

S obzirom na veličinu zapreke suglasnici se dijele na šumnike ili opstruente ( b, c, č, ć, d,, đ, f, g, h, k, p, s, š, t, z, ž), kod kojih je zapreka prolasku zračne struje veća, i zvonačnike ili sonante ( j, l, lj, m, n, nj, r, v), kod kojih je ta zapreka manja.

suglasnici

šumnici (opstruenti)

veća zapreka

zvonačnici (sonanti)

manja zapreka

b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, k, p, s, š, t, z, ž

j, l, lj, m, n, nj, r, v

S obzirom na način tvorbe (vrstu zapreke) šumnici se dijele na praskavce, slivenike i tjesnačnike.

šumnici

praskavci (okluzivi, zatvorni suglasnici)

potpuna zapreka

slivenici (afrikate, poluzatvorni suglasnici)

potpuna zapreka pa zatim prolazak zračne struje kroz tjesnac, nastaju spajanjem praskavaca i tjesnačnika

tjesnačnici (frikativi, zatvorni suglasnici)

prolaz zračne struje kroz tjesnac

p, b, d, t, g, k

c, č, ć, dž, đ

s, š, z, ž, f, h

S obzirom na to izlazi li zračna struja kroz usta ili nos, zvonačnici se dijele na nosne (nosnici) i usne. Nosni su zvonačnici m, n, nj, a usni svi ostali zvonačnici (i svi ostali glasovi).

S obzirom na to titraju li glasnice pri nastanku glasa, glasovi se dijele na zvučne i bezvučne. Zvučni su glasovi svi samoglasnici ( a, e, i, o, u), svi zvonačnici ( j, l, lj, m, n, nj, r, v) i neki šumnici (b, d, g, z, ž,, đ). Bezvučni mogu biti samo šumnici. Bezvučni šumnici, osim c, h, f, imaju zvučne parnjake koji se proizvode na istome mjestu i istim tvorbenim načinom kao i njihovi bezvučni parnjaci.

bezvučni

p

t

k

s

š

č

ć

c

h

f

zvučni

b

d

g

z

ž

đ



S obzirom na mjesto tvorbe, odnosno na to koji organi ili dijelovi organa sudjeluju pri oblikovanju glasa, tj. između kojih organa dolazi do dodira ili tjesnaca kako bi se oblikovao glas, suglasnici se dijele na dvousnenike, zubnousnenike, zubnike, desnike, nepčanike i jedrenike.

suglasnici

naziv

mjesto tvorbe

glasovi

dvousnenici (bilabijali)

usne se dodiruju

b, p, m

zubnousnenici (labiodentali)

gornji zubi dodiruju donju usnu

f, v

zubnici (dentali)

vrh ili prednji dio jezika dodiruje zube

d, t, n, c, z, s

desnici (alveolari, dešnajci)

jezik dodiruje desni

l, r

nepčanici (tvrdonepčanici, palatali)

srednji dio jezika dodiruje tvrdo nepce

prednepčanici: č, dž, š, ž (jezik dodiruje desni i tvrdo nepce)

pravi nepčanici: ć, đ, j, lj, nj (jezik dodiruje samo tvrdo nepce)

jedrenici (mekonepčanici, velari)

stražnji dio jezika djelomično ili potpuno dodiruje meko nepce (jedro)

k, g, h

Poznavanje podjele glasova važno je pri određivanju glasovnih promjena.