Kad se u jeziku pojavi potreba za novom riječju, ta riječ može nastati posuđivanjem strane riječi (npr. mobitel), prijenosom značenja postojeće riječi (npr. miš u informatici) ili tvorbom nove riječi od postojećih sastavnica (npr. pis-ač). Riječ koja je nova u kojemu jeziku naziva se novotvorenica, npr. sebić (prema engleskome selfie). Riječ koja je nastala tvorbom riječi naziva se tvorenica, npr. uči-telj. Tvorenice mogu biti imenice (su-rečenica), glagoli (pro-čitati), pridjevi ( ne-lijep) i prilozi (jesen-as).
Riječ od koje se u tvorbi polazi zove se osnovna riječ ili osnovica (učiti prema učitelj). Tvorenica ima zajednički dio s osnovnom riječju (uč-). Taj se zajednički dio zove tvorbena osnova. Tvorbena je osnova dio tvorenice koji čuva izraznu i sadržajnu vezu s osnovnom riječju.
Niz tvorbeno povezanih riječi naziva se tvorbena porodica, npr. kuhati, kuhar, kuharica, kuhinja, kuharski, kuhinjski.
Značenje tvorenica može se objasniti s pomoću tvorbenih preoblika: čitatelj – onaj koji čita; čitateljica – žena čitatelj. Pri tvorbenoj se preoblici značenje tvorenice objašnjava s pomoću osnovne riječi s kojom je u izravnoj tvorbenoj vezi.
Mjesto na kojemu dolazi do dodavanja tvorbene jedinice na osnovu riječi ili na kojemu se spajaju dvije osnove ili osnova i spojnik o zove se tvorbeni šav. Tvorbene su jedinice prefiks i sufiks. Prefiks je tvorbena jedinica koja dolazi ispred riječi ili ispred osnove, a sufiks tvorbena jedinica koja dolazi iza riječi ili iza osnove. Tvorbeni šav nalazi se između prefiksa i osnove ( na-pisati, ne-prijatelj), između osnove i spojnika (crven-o-kos), između osnove i sufiksa (čita-telj). Ista riječ može imati i više tvorbenih šavova (čita-telj-ica). Na tvorbenome šavu često dolazi do glasovnih promjena, npr. pod- + hodnik – pothodnik (jednačenje po zvučnosti).
Tvorbeni načini »