Tvorbeni načini

Tvorbeni su načini prefiksalna tvorba (prefiksacija), sufiksalna tvorba (sufiksacija), prefiksalno-sufiksalna tvorba, slaganje, složeno-sufiksalna tvorba, srastanje i preobrazba te tvorba polusloženica i tvorba pokrata.

Prefiksalna tvorba tvorbeni je način u kojemu se ispred jedne riječi dodaje prefiks ili tvorbeni predmetak: neprijatelj, pročitati, potprogram, raščistiti, surečenica.

Sufiksalna tvorba tvorbeni je način u kojemu se iza tvorbene osnove dodaje sufiks ili tvorbeni nastavak: kupac, učitelj, školski, noćni, mjestimice.

Prefiksalno-sufiksalna tvorba tvorbeni je način u kojemu se tvorbenoj osnovi jedne riječi istodobno dodaju prefiks i sufiks i tako nastaje prefiksalno-sufiksalna tvorenica: pod-vod-ni, pri-mor-je, pod-lakt-ica, pod-nož-je.

Slaganje je tvorbeni način u kojemu istodobno sudjeluju najmanje tri sastavnice, od kojih je prva punoznačna osnova, druga spojnik -o-, a treća punoznačna riječ. Tako nastala tvorenica naziva se složenicom. Spojnik ili interfiks jedinica je koja u složenici spaja dvije riječi u jednu: klor + vodik > klorovodik, nos + rog > nosorog.

Složeno-sufiksalna tvorba složeni je tvorbeni način u kojemu istodobno sudjeluju dva tvorbena načina, slaganje i sufiksacija. Tvorenica nastala složeno-sufiksalnom tvorbom naziva se složeno-sufiksalna tvorenica, npr. grl- + bol + -ja > grlobolja, miš + lov + -ka > mišolovka.

Srastanje je spajanje bez spojnika -o- dviju sastavnica od kojih prva može biti ili osnova ili samostalna riječ, a druga je nužno riječ. Tvorenica nastala srastanjem naziva se sraslica. Pritom je bitno da ti elementi ne moraju biti punoznačni (npr. u + oči > uoči) te da ne vrijedi načelo da drugi element određuje vrstu riječi složenice (npr. u + mjesto > umjesto).

Preobrazba ili konverzija tvorbeni je način u kojemu nova riječ nastaje prijelazom riječi iz jedne vrste riječi u drugu. Primjerice mlada (pridjev ženskoga roda) – mlada (imenica), novi (pridjev muškoga roda) – Novi (imenica – ime), lijepo (pridjev srednjega roda) – lijepo (prilog).

Glas č nalazi se u tvorenicama prema c i k u tvorbenoj osnovi: bolnica – bolničar, bolnički; buka – bučan, bučiti; djevojčica – djevojčičin; daska – daščica; jak – jačina, jačati; majka – majčin; momak – momački, momčad, momčić, momčina; novac – novčani, novčić; sjeći (osnova sjek-) – sječa; tući (osnova tuk-) – tučnjava.

Glas č nalazi se u ovim sufiksima:

– imeničnim: -: svirač, vozač; -ača: udavača; -ačina: deračina; -čaga: rupčaga; -čanin: Šibenčanin, Zagrepčanin; -če: djevojče, siroče; -čica: cjevčica, stvarčica; -čić: golupčić, rupčić; -čina: naivčina; -ič: ribič, vodič; -ičar: dijabetičar, higijeničar; -ična: sestrična; -ničar: povjesničar

– pridjevnim: -ačak: dugačak; -ački: zagrebački; -ičan: alergičan; -ičast: bjeličast, plavičast; -ički: biciklistički, turistički

– glagolskim: -ačiti: prednjačiti

– priložnim: -ačke: naglavačke, naopačke.

Glas ć nalazi se u tvorenicama prema t i đ u tvorbenoj osnovi:

list – lišće; brat – braća; cvijet – cvijeće; kost – košćurina, košćat, košćica; pamtiti – pamćenje

smeđ – smećkast.

Umanjenice najčešće završavaju na -ić: gradić, medvjedić, mravić, slonić i na -čić: dječačić, golupčić, majmunčić, momčić, oblačić, obraščić, rupčić, vrapčić. Budući da sendvič nije umanjenica, nego posuđenica iz engleskoga, piše se s č.

U tvorenicama se često krati odraz jata: cvijet – cvjetić, lijep – ljepuškast, ozlijediti – ozljeda, rijeka – rječica, smiješiti – smješko, zvijer – zvjerad.