Morfologija (oblikoslovlje) grana je gramatike koja proučava oblike riječi. Riječ se sastoji od najmanjih jedinica izraza koje imaju svoje značenje – morfema. Različiti ostvaraji istoga morfema zovu se alomorfi. Primjerice, nominativ imenice slika ima morfeme slik- i -a, a dativ slic- i -i, te su slik- i slic- alomorfi. Glagol ispratiti sadržava morfeme is-prat-i-ti; u tome je primjeru is- alomorf morfema iz- (koji se, primjerice, ostvaruje u glagolu izmisliti). Morfemi se prema značenjskome kriteriju dijele na leksičke i gramatičke. U riječi slika leksički je morfem slik-, a gramatički -a. Korijen je najmanji zajednički dio svih riječi koje pripadaju istoj tvorbenoj porodici (npr. korijen slik- nalazi se u riječima slikati, oslikati, slikar, slikarstvo, slikovnica itd.) i uvijek se sastoji od jednoga morfema. Osnova je dio riječi koji nosi leksičko značenje. Može se sastojati od jednoga ( brod) ili više morfema ( slik-ar). Nastavak je dio riječi koji se nalazi iza osnove i s pomoću kojega se riječ mijenja po oblicima ( slik-/slic- -e, -i...). Oblik je svaki izraz i gramatički sadržaj koji pripada istoj riječi, npr. slika, slike, slici, sliku... oblici su riječi (leksema) SLIKA. Leksemi su riječi s ukupnošću svojih oblika i u jezikoslovlju se označuju velikim slovima: tako leksem SLIKA podrazumijeva ukupnost oblika koje ima riječ slika, odnosno tu imenicu u oba broja i u svim padežima.
Vrste riječi »