Naglasak i naglasne cjeline

Naglasak je isticanje jednoga sloga u riječi silinom, duljinom i visinom tona. Hrvatski standardni jezik ima četiri naglaska.

Kratkouzlazni je naglasak kratak, malo usporen s uzlaznim tonom.

Kratkosilazni je naglasak kratak, odsječen sa silaznim tonom.

Dugouzlazni je naglasak dug s uzlaznim tonom.

Dugosilazni je naglasak dug sa silaznim tonom.

Naglasci se u hrvatskome standardnom jeziku raspodjeljuju u skladu s ovim pravilima:

1. Naglasak ne može biti na zadnjemu slogu riječi.

2. Jednosložne riječi imaju samo silazne naglaske.

3. Višesložne riječi mogu imati bilo koji od četiriju naglasaka na prvome slogu.

4. Na unutarnjim slogovima višesložne riječi mogu biti samo uzlazni naglasci.

Duljina (–), ako je ima, uvijek je iza naglaska, npr. nèprāvda, prȅdosjećāj. Jedna riječ može imati i više duljina, npr. G djèvojākā.

Riječi koje imaju svoj naglasak zovu se naglasnice ili toničke riječi, a riječi koje nemaju svoj naglasak nenaglasnice, klitike ili atoničke riječi. Nenaglasnice se dijele na prednaglasnice, proklitike ili prislonjenice i zanaglasnice, enklitike ili naslonjenice. Prednaglasnica se naslanja na naglašenu riječ iza sebe (npr. u kuću , na stol), a zanaglasnica na naglašenu riječ ispred sebe ( volim ga, mislio je). Zanaglasnice ne mogu imati naglasak, a u određenim uvjetima naglasak može prelaziti na prednaglasnicu, npr. nà mjesto, ȕ grād. U hrvatskome standardnom jeziku prednaglasnice mogu biti svi jednosložni (npr. bez, do, iz, kod, kroz, na) i neki dvosložni prijedlozi (npr. ispod, iznad, među, mimo), veznici (npr. i, pa, te) i čestice (npr. ne, ni). Zbog toga što se zanaglasnice naslanjaju na riječi ispred sebe, pri uporabi zanaglasnica treba paziti na njihov položaj u rečenici. (Vidi poglavlje Red riječi u rečenici.)

Rečenica se dijeli na naglasne cjeline tako da se odijele skupine riječi koje imaju jedan naglasak.

U rečenici Djèčāk je | ìšao | ù škōlu, | a djevòjčica | ȕ grād. prednaglasnice su u i a, a zanaglasnica je je.

U rečenici Vȉdio ga je | u kínu | kako glȅdā | fȉlm. prednaglasnice su u i kako, a zanaglasnice ga i je.