Objekt

Objekt je rečenični dio kojim se izriče predmet radnje.

Mjesto objektu u rečenici otvara glagolski predikat. Neki glagoli (uglavnom prijelazni)obvezatno zahtijevaju objekt u rečenici u kojoj imaju službu predikata, a neki glagoli, npr.glagoli stanja (ležati, stajati, sjediti, klečati, čučati, mirovati itd.) i glagoli kretnja (skakati, lutati, putovati itd.), ne otvaraju mjesto objektu.

Objekti se dijele na izravne (bliže) i neizravne (dalje).

Izravni objekt označuje predmet na kojemu se radnja vrši. Izravni objekt može biti u:

akuzativu bez prijedloga

Napisala sam zadaću., Kupila sam novu bilježnicu.

u genitivu, ali tada je uvijek zamjenjiv s objektom u akuzativu

Natoči mi vode., Ne osjećam kajanja. (Natoči mi vodu., Ne osjećam kajanje.).

Neizravni objekt označuje predmet u vezi s kojim se glagolska radnja vrši. Neizravni objekt može biti u:

genitivu koji se ne može zamijeniti akuzativom

Zasitio se igrica.

dativu

Prišao je prijateljima.

akuzativu s prijedlogom

Zagledala se u daljinu.

lokativu

Razmišljao je o nogometu.

instrumentalu

Dobro je vladao matematikom.

U rečenici može biti i više objekata, npr. Vito je Lovri kupio knjigu., Učenike smo priviknuli na red.

Objektni skup čini objekt (O) sa svojim dopunama, atributom (Atr.) i apozicijom (Ap.).

Atr.O

Atr.Ap.O

Ne osjećam nikakvu bol.

Autić ću pokloniti svojemu unuku Viti.