Podjela glasova
Glasovi
se dijele s obzirom na različite kriterije. S obzirom na slobodu
prolaska zračne struje dijele se na samoglasnike (otvornike ili
vokale) (
a, e, i, o, u) i
suglasnike (zatvornike ili konsonante) (
b, c, č,
ć, d, dž, đ, f, g, h,
j, k, l, lj, m, n, nj,
p, r, s, š, t, v, z,
ž). U nekim se priručnicima među samoglasnicima navodi i
dvoglasnik
ie. Međutim, u hrvatskome standardnom jeziku
izgovor je dugoga odraza jata jednosložan, većina govornika
hrvatskoga jezika izgovaraju dugo
je, a dvoglasnički se
izgovor može naći samo u nekim hrvatskim dijalektima. U nekim se
priručnicima razlikuju samoglasnici i otvornici. Otvornici su
glasovi kod kojih je slobodan prolaz zračne struje (
a, e,
i, o, u), a samoglasnici nosioci sloga (svi
otvornici i slogotvorni
r). U daljnjemu tekstu u oba značenja
upotrebljavamo naziv
samoglasnici, a ako je to potrebno,
naglašujemo da se on odnosi i na slogotvorni
r. Također se u
nekim priručnicima razlikuju zatvornici i suglasnici, i to tako da
su zatvornici glasovi pri tvorbi kojih dolazi do veće ili manje
zapreke prolasku zračne struje, a suglasnici glasovi koji nisu
nosioci sloga. U hrvatskome jeziku suglasnici su svi zatvornici, a
zatvornici svi suglasnici, pa ćemo u daljnjemu tekstu upotrebljavati
samo naziv
suglasnici.
Glasovi
se s obzirom na prolazak zračne struje dijela na samoglasnike i
suglasnike.
|
glasovi
|
|
samoglasnici
slobodan
prolazak zračne struje
|
suglasnici
zapreka
prolasku zračne struje
|
|
a,
e, i, o, u, (u nekim priručnicima ie)
|
b,
c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, j, k, l, lj, m, n, nj, p, r, s, š,
t, v, z, ž
|
Samoglasnici
se s obzirom na položaj jezika u usnoj šupljini dijele na visoke,
srednje i niske
te na prednje, srednje
i stražnje.
|
Naziv
samoglasnik
upotrebljava se u dvama značenjima: da bi se označio glas pri
tvorbi kojega ne dolazi do zapreke prolasku zračne struje te da
bi se označio glas koji je nosilac sloga. U prvome se značenju
upotrebljava i hrvatski naziv
otvornik,
a u prvome i drugome i internacionalizam
vokal.
Na prvi se pogled može činiti da razlikovanje
samoglasnika
i otvornika
(tim
se nazivima daje prednost pred internacionalizmom
vokal)
može biti dobro te razriješiti spomenutu višeznačnost naziva
samoglasnik.
Međutim, prednost ipak treba dati nazivu
samoglasnik
jer se navedena razlika ne upotrebljava dosljedno te se i u drugim
jezicima u oba značenja upotrebljava isti naziv (primjerice
vowel
u
engleskome). Ako je to potrebno, treba naglasiti da nosilac sloga
može biti i slogotvorni
r.
Naziv
otvornik
ne
upotrebljava se u svezama u kojima je riječ o glasu pri tvorbi
kojega ne dolazi do zapreke prolasku zračne struje, pa su
prihvaćeni nazivi
zatvoreni
samoglasnik
,
poluzatvoreni
samoglasnik
,
poluotvoreni
samoglasnik
,
otvoreni
samoglasnik
.
Stoga naziv samoglasnik u jezikoslovnome nazivlju ima dva
spomenuta značenja.
Naziv
suglasnik
upotrebljava se u dvama značenjima: da bi se označio glas pri
tvorbi kojega dolazi do veće ili manje zapreke prolasku zračne
struje te da bi se označio glas koji nije nosilac sloga. U prvome
se značenju upotrebljava i hrvatski naziv
zatvornik,
a u prvome i drugome
i
internacionalizam
konsonant.
Na prvi se pogled može činiti da razlikovanje
suglasnika
i zatvornika
(tim
se nazivima daje prednost pred internacionalizmom
konsonant)
može biti dobro te razriješiti spomenutu višeznačnost naziva
suglasnik.
Međutim, naziv
zatvornik
ne
upotrebljava se ni u jednoj svezi u kojoj je riječ o glasu pri
tvorbi kojega dolazi do veće ili manje zapreke prolasku zračne
struje, pa su prihvaćeni nazivi
zvučni
suglasnik
,
bezvučni
suglasnik
,
ispadanje/gubljenje
suglasnika
,
jednačenje
suglasnika
itd.
Stoga se prednost i u tome značenju daje nazivu
suglasnik,
koji tako u jezikoslovnome nazivlju ima dva spomenuta značenja. I
u drugim se jezicima za oba značenja upotrebljava isti naziv
(primjerice
consonant
u
engleskome).
|
S
obzirom na veličinu zapreke suglasnici se dijele na šumnike ili
opstruente (
b, c, č, ć, d,
dž, đ, f, g, h, k, p,
s, š, t, z, ž), kod kojih je
zapreka prolasku zračne struje veća, i zvonačnike ili sonante (
j,
l, lj, m, n, nj, r, v),
kod kojih je ta zapreka manja.
|
suglasnici
|
|
šumnici (opstruenti)
veća zapreka
|
zvonačnici (sonanti)
manja zapreka
|
|
b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, k, p, s, š, t, z, ž
|
j, l, lj, m, n, nj, r, v
|
S
obzirom na način tvorbe (vrstu zapreke) šumnici se dijele na
praskavce, slivenike i tjesnačnike.
|
šumnici
|
|
praskavci
(okluzivi, zatvorni suglasnici)
potpuna
zapreka
|
slivenici
(afrikate, poluzatvorni suglasnici)
potpuna
zapreka pa zatim prolazak zračne struje kroz tjesnac, nastaju
spajanjem praskavaca i tjesnačnika
|
tjesnačnici
(frikativi, zatvorni suglasnici)
prolaz
zračne struje kroz tjesnac
|
|
p,
b, d, t, g, k
|
c,
č, ć, dž, đ
|
s,
š, z, ž, f, h
|
S
obzirom na to izlazi li zračna struja kroz usta ili nos, zvonačnici
se dijele na nosne (nosnici) i usne. Nosni su zvonačnici
m,
n, nj, a usni svi ostali zvonačnici (i svi ostali
glasovi).
S
obzirom na to titraju li glasnice pri nastanku glasa, glasovi se
dijele na zvučne i bezvučne. Zvučni su glasovi svi samoglasnici
(
a, e, i, o, u), svi zvonačnici
(
j, l, lj, m, n, nj, r,
v) i neki šumnici (b, d, g, z, ž,
dž, đ). Bezvučni mogu biti samo šumnici. Bezvučni
šumnici, osim
c, h, f, imaju zvučne parnjake
koji se proizvode na istome mjestu i istim tvorbenim načinom kao i
njihovi bezvučni parnjaci.
|
bezvučni
|
p
|
t
|
k
|
s
|
š
|
č
|
ć
|
c
|
h
|
f
|
|
zvučni
|
b
|
d
|
g
|
z
|
ž
|
dž
|
đ
|
–
|
–
|
–
|
S
obzirom na mjesto tvorbe, odnosno na to koji organi ili dijelovi
organa sudjeluju pri oblikovanju glasa, tj. između kojih organa
dolazi do dodira ili tjesnaca kako bi se oblikovao glas, suglasnici
se dijele na dvousnenike, zubnousnenike, zubnike, desnike, nepčanike
i jedrenike.
|
suglasnici
|
|
naziv
|
mjesto
tvorbe
|
glasovi
|
|
dvousnenici
(bilabijali)
|
usne
se dodiruju
|
b,
p, m
|
|
zubnousnenici
(labiodentali)
|
gornji
zubi dodiruju donju usnu
|
f,
v
|
|
zubnici
(dentali)
|
vrh
ili prednji dio jezika dodiruje zube
|
d,
t, n, c, z, s
|
|
desnici
(alveolari, dešnjaci)
|
jezik
dodiruje desni
|
l,
r
|
|
nepčanici
(tvrdonepčanici, palatali)
|
srednji
dio jezika dodiruje tvrdo nepce
|
prednepčanici:
č, dž, š, ž (jezik dodiruje desni i tvrdo nepce)
|
|
pravi
nepčanici: ć, đ, j, lj, nj (jezik dodiruje samo tvrdo nepce)
|
|
jedrenici
(mekonepčanici, velari)
|
stražnji
dio jezika djelomično ili potpuno dodiruje meko nepce (jedro)
|
k,
g, h
|
Poznavanje
podjele glasova važno je pri određivanju glasovnih promjena.
« Uvod
Slog i rastavljanje riječi na slogove »
