Prema priopćajnoj svrsi rečenice se dijele na izjavne, upitne i usklične. Izjavnom se rečenicom izjavljuje da što jest ili nije, upitnom se rečenicom izriče pitanje, a uskličnom kakav osjećaj, zabrana, naredba i slično.
Upitnost i uskličnost rečenica u govoru se ostvaruje intonacijom. Na kraju izjavnih rečenica u pismu se nalazi točka, na kraju upitnih upitnik, a na kraju uskličnih uskličnik. Upitne rečenice obično počinju upitnim riječima (tko, što, zašto, otkud, kamo itd.) ili glagolom i upitnom česticom li (Znaš li pjevati?). Upitna se rečenica, npr. Dobio si pet? od izjavne može razlikovati i samo intonacijom. Tako je i s uskličnim rečenicama.
Prema sadržaju koji izriču rečenice mogu biti jesne ili niječne. Jesne i niječne mogu biti i izjavne i upitne i usklične rečenice.
Prema sastavu rečenice se dijele na jednostavne i složene rečenice. Jednostavne rečenice imaju jedan predikat (Imam novi kaput.), a složene rečenice više predikata (Imam kaput koji je nov.).
Jednostavne se rečenice dijele na neproširene i proširene rečenice.
Neproširene rečenice imaju samo subjekt i predikat: Mara pjeva., Vito je došao., Učenici su marljivi. Subjekt može biti i neizrečen: Pjeva., Došao je., Marljivi su.
Proširene rečenice imaju i koji drugi rečenični dio: Mara pjeva Viti novu pjesmu., Vito je danas došao u školu., Naši su učenici uvijek marljivi.
Složene rečenice sastavljene su od dviju ili više jednostavnih rečenica, a dijele se na nezavisnosložene rečenice (nastale povezivanjem jednostavnih rečenica) i zavisnosložene rečenice (nastale uvrštavanjem jedne jednostavne rečenice u drugu). Jednostavne rečenice od kojih sklapanjem nastaje složena rečenica nazivaju se ishodišne rečenice. Jednostavne rečenice sklopljene u složenu nazivaju se surečenice. U nezavisnosloženim rečenicama govorimo o prvoj i drugoj surečenici, a u zavisnosloženima razlikujemo glavnu surečenicu i zavisnu surečenicu. Zavisna se surečenica uvrštava u glavnu na mjesto jednoga njezina rečeničnoga dijela: subjekta, predikata, objekta itd.
Vrste su sklapanja jednostavnih rečenica u složenu:
1. povezivanje (povezivanjem jednostavnih rečenica nastaju nezavisnosložene rečenice)
2. uvrštavanje (uvrštavanjem jedne jednostavne rečenice na mjesto rečeničnoga dijela druge jednostavne rečenice nastaju zavisnosložene rečenice).
I povezivanje i uvrštavanje može biti vezničko i bezvezničko.
Ulogu veznika u rečenici mogu imati:
« Apozicija Nezavisnosložene rečenice »