Podjela rečenica

Prema priopćajnoj svrsi rečenice se dijele na izjavne, upitne i usklične. Izjavnom se rečenicom izjavljuje da što jest ili nije, upitnom se rečenicom izriče pitanje, a uskličnom kakav osjećaj, zabrana, naredba i slično.

izjavna rečenica

Napisao sam zadaću.

upitna rečenica

Jesi li napisao zadaću?

usklična rečenica

Priđi ploči!

Upitnost i uskličnost rečenica u govoru se ostvaruje intonacijom. Na kraju izjavnih rečenica u pismu se nalazi točka, na kraju upitnih upitnik, a na kraju uskličnih uskličnik. Upitne rečenice obično počinju upitnim riječima (tko, što, zašto, otkud, kamo itd.) ili glagolom i upitnom česticom li (Znaš li pjevati?). Upitna se rečenica, npr. Dobio si pet? od izjavne može razlikovati i samo intonacijom. Tako je i s uskličnim rečenicama.

Prema sadržaju koji izriču rečenice mogu biti jesne ili niječne. Jesne i niječne mogu biti i izjavne i upitne i usklične rečenice.

izjavna rečenica

upitna rečenica

usklična rečenica

jesna rečenica

Imam novi kaput.

Zašto me to pitaš?

Slušaj Lovru!

niječna rečenica

Nemam novi kaput.

Zašto me to ne pitaš?

Ne gledaj me!

Prema sastavu rečenice se dijele na jednostavne i složene rečenice. Jednostavne rečenice imaju jedan predikat (Imam novi kaput.), a složene rečenice više predikata (Imam kaput koji je nov.).

Jednostavne se rečenice dijele na neproširene i proširene rečenice.

Neproširene rečenice imaju samo subjekt i predikat: Mara pjeva., Vito je došao., Učenici su marljivi. Subjekt može biti i neizrečen: Pjeva., Došao je., Marljivi su.

Proširene rečenice imaju i koji drugi rečenični dio: Mara pjeva Viti novu pjesmu., Vito je danas došao u školu., Naši su učenici uvijek marljivi.

Složene rečenice sastavljene su od dviju ili više jednostavnih rečenica, a dijele se na nezavisnosložene rečenice (nastale povezivanjem jednostavnih rečenica) i zavisnosložene rečenice (nastale uvrštavanjem jedne jednostavne rečenice u drugu). Jednostavne rečenice od kojih sklapanjem nastaje složena rečenica nazivaju se ishodišne rečenice. Jednostavne rečenice sklopljene u složenu nazivaju se surečenice. U nezavisnosloženim rečenicama govorimo o prvoj i drugoj surečenici, a u zavisnosloženima razlikujemo glavnu surečenicu i zavisnu surečenicu. Zavisna se surečenica uvrštava u glavnu na mjesto jednoga njezina rečeničnoga dijela: subjekta, predikata, objekta itd.

nezavisnosložena rečenica

1. surečenica

Jabuke je uzgojio moj djed,

2. surečenica

a krušku je posadila moja baka.

ishodišne rečenice

Jabuke je uzgojio moj djed., Krušku je posadila moja baka.

zavisnosložena rečenica

glavna surečenica zavisna surečenica

Najviše volim jabuke koje je uzgojio moj djed.

ishodišne rečenice

Najviše volim jabuke., Jabuke je uzgojio moj djed.

Vrste su sklapanja jednostavnih rečenica u složenu:

1. povezivanje (povezivanjem jednostavnih rečenica nastaju nezavisnosložene rečenice)

2. uvrštavanje (uvrštavanjem jedne jednostavne rečenice na mjesto rečeničnoga dijela druge jednostavne rečenice nastaju zavisnosložene rečenice).

povezivanje

Mara razmišlja.

Mara se igra.

Mara razmišlja i igra se.

uvrštavanje

Mara razmišlja.

Mara se igra.

Mara razmišlja dok se igra.

Dok se igra, Mara razmišlja.

I povezivanje i uvrštavanje može biti vezničko i bezvezničko.

vezničko povezivanje

bezvezničko povezivanje

Vito se igra, a Mara se sprema za školu.

Vito se igra, Mara se sprema za školu.

vezničko uvrštavanje

bezvezničko uvrštavanje

Znam da me voli.

Znam, voli me.

Ulogu veznika u rečenici mogu imati:

riječi koje su veznici po vrsti riječi

i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, već, dok, čim, jer, da, ako…

riječi koje nisu veznici po vrsti riječi

kako, gdje, koji, tko, što, čiji, kakav, li…

skupine riječi (složeni veznici i vezničke skupine)

budući da, stoga što, zato što, kao što, zbog toga što, nego što, kako... tako, tako... da