U
hrvatskome se standardnom
jeziku pripadanje subjektu uvijek izriče povratno-posvojnom zamjenicom
svoj bez
obzira na to kojega je subjekt lica:
Ja imam svoju
sobu., Ti imaš svoju sobu., On ima svoju
sobu, a ne: Ja imam moju
sobu., Ti imaš tvoju sobu., On ima njegovu
sobu. Kad je riječ o pripadanju posjedovatelju označenu 3.
licem jednine ili množine, značenje rečenice u kojoj je upotrijebljena posvojna zamjenica
njegov,
njezin, njihov razlikuje se od značenja rečenice u kojoj je
upotrijebljena povratno-posvojna zamjenica
svoj. Tako rečenica Lucija čita njezinu
knjigu. znači da Lucija čita knjigu koja nije Lucijina, nego
pripada kojoj drugoj ženskoj osobi, a rečenica
Lucija čita svoju
knjigu. znači da knjiga pripada Luciji.
|