Predikat je središnji rečenični dio, koji nije ovisan o drugim rečeničnim dijelovima, nego se drugi rečenični dijelovi uvrštavaju u rečenicu po gramatičkim svojstvima predikata. Predikati se dijele na glagolske i imenske.
Glagolski je predikat glagol: Idem u prodavaonicu., Vito je brzo trčao., Kupit ću novu pernicu.
Imenski se predikat sastoji od oblika glagola biti (spone ili kopule) ili glagola koji označuje da se subjektu što pripisuje (npr. postati, osjećati se) i imenske riječi: Danas sam dobro., Zagreb je lijep., Mara je djevojčica., Vito se ne osjeća usamljenim., Profesor Kovač postao je ravnatelj.
Rečenice u kojima nema predikata zovu se neoglagoljene (bespredikatne) rečenice. Takva je rečenica Vatra!, u kojoj se podrazumijeva predikat gori.
Predikatni skup čini predikat (P) sa svojim dopunama – objektom (O), priložnom oznakom (PO) i predikatnim proširkom (PP):
|
PO P PO |
PO O P O |
|
Mara veselo trči u školu. |
Sutra Viti kupujem robota. |
|
P O PP Dječak prilazi daru znatiželjan. |
|
