Upravni i neupravni govor

Upravni je govor navođenje čijih riječi u rečenici: Fran je rekao: „Volim crtati.”

Pri pisanju treba se pridržavati pravopisnih pravila koja vrijede za bilježenje upravnoga govora. Prisjeti se osnovnih pravila koja vrijede za uvođenje upravnoga govora navodnicima:

„Idem u školu”, rekla je Mara.	Mara je rekla: „Idem u školu.”
„Ideš li s Enom?” upitao je Jakov.	Jakov je upitao: „Ideš li s Enom?”
„Čekaj me!” povikao je Vito.	Vito je povikao: „Čekaj me!”
„Idem u školu”, rekla je Mara, „i ne mogu te čekati jer već kasnim.”
„Molim te, Mara,” rekao je Vito, „pričekaj još samo trenutak.”

Neupravni je govor prepričavanje čijih riječi: Fran je rekao da voli crtati. Većina rečenica neupravnoga govora objektne su rečenice.

Neupravnomu govoru pripada i slobodni neupravni govor u kojemu se čije riječi uklapaju u vlastiti govor: Fran je, rekla mi je, pravi umjetnik. Rekla je da neka ja nazovem baku.

« Višestruko složene rečenice Red riječi u rečenici »