Upravni i neupravni govor

Upravni je govor navođenje čijih riječi u rečenici: Jakov je rekao: „Volim crtati.”

PAZI

Pri pisanju treba se pridržavati pravopisnih pravila koja vrijede za bilježenje upravnoga govora. Prisjeti se osnovnih pravila koja vrijede za uvođenje upravnoga govora navodnicima:

„Idem u školu”, rekla je Mara.; „Ideš li s Enom?” upitao je Jakov.; „Čekaj me!” povikao je Vito.; Mara je rekla: „Idem u školu.”; Jakov je upitao: „Ideš li s Enom?”;

Vito je povikao: „Čekaj me!”; „Idem u školu”, rekla je Mara, „i ne mogu te čekati jer već kasnim.”; „Molim te, Mara,” rekao je Vito, „pričekaj još samo trenutak.”

Neupravni je govor prepričavanje čijih riječi: Jakov je rekao da voli crtati. Većina rečenica neupravnoga govora objektne su rečenice.

Neupravnomu govoru pripada i slobodni neupravni govor u kojemu se čije riječi uklapaju u vlastiti govor: Jakov je, rekla mi je, pravi umjetnik. Moli me da neka ja nazovem baku.